Šta možemo postići odlaskom kod terapeuta

Postoji mnogo predrasuda o tome šta je lični rad i zbog čega bi trebalo da odemo na neku vrstu terapije. Neki ljudi smatraju da samo ljudi koji imaju neke ozbiljnije psihološke probleme treba da idu kod nekog da porazgovaraju o tome, dok drugi misle da je terapeutski rad isto što i  “prijateljski razgovor”. Kroz ovaj tekst ću pokušati da vam približim šta je to lični rad.

Odlazak kod terapeuta je isto što i razgovor sa prijateljem

Razgovor sa terapeutom nije isto što i prijateljski razgovor u kome ćete se ispričati, možda isplakati i na kraju otići kući olakšani. Terapeut je tu da vas sasluša, empatično bez osuđivanja, ali njegova svrha nije samo to. Ono što je npr. razlika u Regresoterapiji u odnosu na običan razgovor je to što regresoterapeut upotrebljava svrsishodna pitanja koja imaju za cilj da se utvrdi ono što vas muči i da se bolje razume priroda problema. Zatim kada se pronadju odgovori na sva ova pitanja tada se koristi određeni alati i tehnike kako bi vam pomogli da u potpunosti prevaziđete vaš problem. Dakle, razgovor sa regresoterapeutom podrazumeva pored empatičnog i bezuslovno prihvatajućeg stava i aktivnu upotrebu teorijskih i praktičnih znanja iz regresoterapije.

man and person wearing white suit jacket holding both of their hands
Photo by rawpixel.com on Pexels.com

Terapeutski tretman zahteva vaše aktivno učestvovanje

Da bi se neki problem u potpunosti rešio, neophodan je vaš trud. Nije dovoljno samo da se dolazi na tretmane, već i da osoba preuzme odgovornost za svoj razvoj i nakon tretmana. Određene strategije koje mi primenjujemo u svakodnevnom životu kada se susrećemo sa izazovima ponekad nisu funkcionalne. Tada je neophodno da se stare strategije zamene novim, tj. funkcionalnim. Neophodan je vaš trud da se te strategije polako implementiranju u vaš svakodnevni život.

Ne treba meni terapeutski tretman, mogu ja sve sam

Svi smo se mi nekada osećali u životu izgubljeno, tužno, anksiozno ili depresivno. To je sastavni deo života i to je apsolutno prirodno. Ponekad naše probleme možemo prevazići tako što ćemo promeniti naš način života, pročitati neku knjigu, otići na neko predavanje ili seminar, popričati sa nekim prijateljem o tome šta nas muči. Ali ponekad možemo da primetimo da se neki obrasci ili problemi ponavljaju iznova i iznova i nikako da nestanu. Mogu čak početi i ozbiljnije da utiču na naš život i da nam onemogućavaju normalno funkcionisanje u svakodnevnom životu. Terapija je sigurno najbrži i najefikasni način da se savladaju sve ovakve poteškoće. Ona nam može pomoći da se relativno brzo vratimo u svakodnevni život i da prevaziđemo razne prepreke koje su nas ometale u ostvarivanju naših ciljeva. “Niti jedan problem ne može biti rešen pomoću istog nivoa svesti koji
ga je i stvorio“,Alberta Ajnštajna.

Na seanse idu ljudi samo koji imaju ozbiljnije psihološke probleme

Ovo je jedan uobičajni mit. Na sesije možemo i trebamo ići radi svoje mentalne i emocionalne higijene. Regresoterapija i drugi terapeutski pravci ne rešavaju samo neke ozbiljnije probleme, već se bave i rastom i razvojom individue. Tretmani vam mogu pomoći da stvorite bolje strategije kako bi efikasnije postizali rezultate, pronašli veći smisao u životu i bili funkcionalniji. Rad na sebi je isto što i hraniti se zdravo, povremeno se baviti nekom fizičkom aktivnošću radi boljeg zdravlja. Terapije nam mogu pomoći da pronadjemo našu ličnu svrhu, razvijemo veći kapacitet za uživanje, poboljšamo naše svakodnevno funkcionisanje, razvijemo bolje načine da ostvarimo lične ciljeve, da poboljšamo naše odnose sa drugim ljudima i sobom i poboljšamo naše performanse u sportu, poslu, školi ili drugim aktivnostima.

Kada jednom započnem terapiju, moraću stalno da idem

Prava i dobra terapija ima svoj kraj. Terapija treba da bude prostor gde će osoba da nauči nove veštine i strategije koje će mu trajati za ceo život. Terapeut je taj koji ima zadatak da pomogne klijentu da se razvije do te mere da mu više nije potrebna pomoć, ako se to ne desi onda je terapija promašaj. Svaka terapija mora da ima jasno definisan cilj, ako to nema tada terapija nema kraja jer terapeut i klijent ne znaju kada su došli do željenog stanja. Potpuno je normalno da osoba koja dođe na terapiju ne zna šta je njen cilj u početku, ali onda zajenički cilj terapeuta i klijenta je da pronađu cilj na kome treba da se radi.


Autor: Miloš Kovačević

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: