Regresija kao terapeutski metod

Regresoterapija kao terapeutski metod

Kroz dublje razumevanje samog teoretskog okvira regresoterapije, regresoterapiju možemo slobodno nazvati “naukom o duši”. Kako bi vam približili metod regresoterapije, prvo ćemo navesti koje su tri česte greške u vezi regresoterapije:

1) Regresoterapija je jedna tehnika

Velika greška bi bila kada bi regresoterapiju samo poistovetili sa jednom tehnikom ili procesom. Regresoterapija je metod koji je sačinjen od jasno definisanog teoretskog okvira i grupe tehnika kojim se regresoterapeut služi kako bi pomogao klijentu da razreši svoj problem.

2) Regresoterapija je terapija prošlih života

Većina ljudi poistovećuju regresoterapiju sa terapijom prošlih života, ali to je samo jedan mali aspekt regresoterapije. Ukratko rečeno, regresoterapija se bavi procesuiranjem podsvesnih sadržaja koji dolaze iz različitih nivoa nesvesne psihe, iz lično, familijarno i kolektivno nesvesnih nivoa. Ona operiše tehnikama za rad sa prošlim događajima (događajima iz bliske prošlosti, iz detinjstva, prenatalnog perioda i prošlih života), odnosima sa drugima, porodičnim poljem, entitetima podsvesti, transpersonalnim iskustvima, negativnim mentalnim obrascima i uverenjima… Regresoterapija ima ogroman repertoar alata koji terapeut prilagođava u zavisnosti sa definisanom temom na kojoj se radi. Takođe postoje tehnike koje su povezane sa razvojem ljudskog potencijala i sposobnosti. Te tehnike služe kao dopuna regresivnim tehnikama radi boljeg postizanja terapeutskog cilja.

3) Regresoterapija je povezana sa hipnozom

Takođe postoji zabluda da je regresoterapija povezana sa hipnozom. Glavni fokus u hipnoterapiji i njena glavna tehnika je sugestija, dok u regresoterapiji glavni fokus je na procesuiranju unutrašnjih sadržaja i razvoju ljudske svesti. Regresoterapija se nikada ne služi tehnikama sugestije. Jedino što hipnoterapija i regresoterapija imaju zajedničko je operisanje sa transnim stanjem. Hipnoterapija direktno navodi osobu da uđe u transno stanje, dok u regresoterapiji transno stanje se pojavljuje prirodno i spontano, i indukovano je samim procesom.

Koji je naš način rada

Dubinska regresoterapija sa kojom se mi služimo je sinteza raznih psihoterapeutskih i transpersonalnih tehnika i kombinuje znanje iz psihologije, šamanizma, raznih pravaca psihoterapije i transpersonalnih nauka. DR je strukturisana terapija sa tačno definisanim procedurama i metodama koje terapeut koristi u zavisnosti od same prirode klijentovog problema. Regresoterapeut  će se koristiti različitim tehnikama kako bi pomogao  klijentu da istraži svoje unutrašnje iskustvo uz davanje podrške i prostora za klijentove doživljaje. Klijent i terapeut se tokom rada nalaze u ravnopravnom odnosu, neposrednom i otvorenom, koji je regulisan jasnim i doslednim stručnim i etičkim normama. U procesu terapeut ne sugeriše klijentu, ne procenjuje ga, ne daje savete  i ne rešava problem umesto klijenta. Same tehnike sa kojima se terapeut sliži  u regresoterapiji su prilagođene jeziku podsvesti i tehnike su asocijativne, operišu simbolima. DR se ne bavi dijagnozama, već ljudima koji imaju zastoj u psihickom, emotivnom i duhovnom razvoju.

U čemu nam regresoterapija može pomoći

Regresoterapija, kojom se mi bavimo, nudi ogroman repertoar alata i tehnika za rešavanje sledećih problema:

  • Oslobađanju od potisnutih emocija
  • Oslobađanju od uticaja neprijatnih i traumatičnih iskustava
  • Prevazilaženju strahova i depresivnih stanja
  • Poboljšanju komunikacije
  • Poboljšanju ljubavnih, bračnih, partnerskih odnosa
  • Oslobađanju od porodične karme
  • Pronalaženju odgovora na pitanje: Šta mi ovaj moj problem govori, koju mi poruku nosi?
  • Pročišćenju organizma od negativnih uticaja
  • Prevazilaženju stida i griže savesti
  • Rastvaranju uverenja i fiksiranih stavova o sebi, svetu ili životu uopšteno
  • Razvijanju kapaciteta za nošenje sa životnim preprekama i promenama
  • Porast svesnosti i ličnih sposobnosti

Regresoterapija daje prednost subjektivnoj realnosti klijenta, koju terapeut nastoji da razume i da mu pomogne da bolje funkcioniše u svakodnevnom životu, umesto da ga posmatra, procenjuje, dijagnostikuje, savetuje, leči i prepravlja na osnovu svojih ličnih ili tzv. objektivnih naučnih kriterijuma.

%d bloggers like this: